/ "PUTOVANJA"  

MUZEJ BETINSKE DRVENE BRODOGRADNJE

17.05.25.-30.06.2025.

​

PUTOVANJA interdisciplinarni projekt Betina / otok Murter 2025. Organizacija: 90-60-90 / Platforma za suvremenu umjetnost, Muzej betinske drvene brodogradnje, udruga PUNKT  /  Kustosice: Marijana Stanić, Tanja Vujasinović, Kate Šikić Čubrić, Sandra Barešin  /  Suradnice na projektu: Sandra Barešin, Valerija Djanješić, Tara Stanić 

​

Umjetnice na izložbi: Milijana Babić, Nicole Hewitt, Ana Kolega, Lina Kovačević, Martina Mezak, Kata Mijatović, Vesna Perunović, Renata Poljak, Nika Radić, Neli Ružić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, Matea Šabić Sabljić, Tanja Vujasinović, Vlasta Žanić

 

​

​

Iz predgovora deplijana izložbe Putovanja

interdisciplinarni projekt / Betina, otok Murter, 2025.

 

​

Putovanja, migracije i kretanja odražavaju društveno-političku svakodnevicu, odnosno globalnu narav našeg svijeta. U malom dalmatinskom mjestu Betina na otoku Murteru, brodogradnja nije samo obrt, već i nasljeđ koje duboko proživljava i prezentira duh mjesta. Izložba u prostoru Muzeja betinske drvene brodogradnje poziva nas da razmislimo o putovanjima i migracijama kao univerzalnim iskustvima koja oblikuju svijet. Petnaest suvremenih umjetnica je kroz različite pristupe i medije suvremene umjetničke prakse istražilo i odgovorilo na temu putovanja spajajući na jedinstven način tradiciju i suvremenost. Izložba uključuje radove u raznim medijima, od videa i slika do instalacija i intervencija u javnom prostoru.

​

Projekt provodi Udruga 90-60-90 / Platforma za suvremenu umjetnost u suradnji s Muzejom betinske drvene brodogradnje, gdje se i održava projekt, a obuhvaća multimedijalnu izložbu koja uključuje akcije i site – specific radove u javnom prostoru otoka Murtera. U sklopu projekta održana je video radionice u suradnji s lokalnom OŠ Murterski Škoji na temu propitivanja identiteta Betine u organizaciji Udruge PUNKT, Platforma za unapređenje kulture iz Zagreba koja je u potpunosti orijentirana na projekt Grad na drugi pogled – putujući interdisciplinarni istraživačko-edukacijski i izložbeni projekt koji povezuje angažirano promišljanje grada, edukaciju mladih kroz radionice i predavanja s vizualnim umjetnicima.

​

………………………………………

​

Betinom na otoku Murteru, gdje brodogradnja nije samo obrt, nego i nasljeđe koje duboko proživljava i prezentira duh mjesta, kao da odzvanjaju riječi Feničanina Tridona, „brodograditelja koji se nije žacao ni zla ni dobra: ‘Katkad se ide na pučinu, katkad se plovi uz kraj.’ U lupanarima i na pučini, kod gusara i mudraca, tražio je tajnu plovljenja, zaustavljao se nije nigdje kao pravi sin bučne bludnice mora, smatrao je da se brod mora izgraditi poznavanjem mora i da ga mora oblikovati val sam.’“

(Antun Bonifačić, Paul Valéry)

 

Pa kao što val oblikuje brod, tako i putovanje oblikuje putnika, u ovom su slučaju to putnice, čiji su radovi oblikovani pod utjecajem stvarna putovanja ili onog imaginarnog, morem ili kopnom, Mljetom ili Baranjom, prirodom ili mehanikom, odlascima zauvijek ili privremenim povratcima, metafizičkim vremenom ili onim provedenim u konkretnoj izradi broda.

Putovanja su nekad označavala avanturističke osobnosti, sjetimo se istraživača Amazone, Karlovčana Mirka i Steve Seljana, pa kad je Mirko stradao u Amazoni, Stevo je nastavio, „jer drugo što i ne zna činit“. Poslije se istraživački nagon premetnuo u onaj konzumacijski, avanturiste su naslijedili turisti, danas se ide na ‘destinacije s popisom obveznih lokacija, pri čemu ih suvremeni putnici više ne stignu konzumirati, uživo s njima komunicirati jer ih moraju fotografirati i spremiti u virtualni album. Nekad su se slale razglednice, danas ih se na licu mjesta proizvodi u bezbrojnim količinama.

Osim dobrovoljnih, tu su i prisilna putovanja, nekad bi došao brod i cijelo bi se selo ukrcalo, iz rajskih bračkih pejzaža odveo ih ravno u pakao rudnika umjetnih gnojiva nadomak Ognjenoj Zemlji. Danas, sto godina poslije, ponovno (ili i dalje) je na sceni egzodus, ali brod više nije pravi nego gumeni, ne ide u Čile, nego na Siciliju, sela nije ispraznila peronospora nego mitraljezi. Na spasonosnom ih odredištu u znak dobrodošlice, a zapravo najavljujući im budućnost, dočekuju zastave od folije za preživljavanje.

Nekad je postojao bijeli i crni transatlantik, bijelim su osvajači išli iz Birminghama u New York, a crnim robovi iz Luande do Recifea. Nekad je pisac i avanturist Blaise Cendrars preporučivao putovanje teretnim brodovima, jer se tamo najbolje jede. Danas, kada zanemarimo luksuzna krstarenja i riskantne bjegove, između turista i poslovnjaka uočavamo i one koje, poput Blaisea, vodi neugasiva znatiželja, vidjeti drugu stranu kugle, upoznati gaučose i beduine, Maore i Mandarine. Pričekati da Sunce zađe, leći na pijesak usred Sahare i pogledati gore, jer nema većeg neba od onog iznad Sahare.

Osim horizontalnih putovanja, onih kroz prostor, gdje se putuje zamišljenim putanjama slijedeći putokaze koji odgovorni zadanim orbitama neizbježno nestaju jedan u drugome ili klasičnim sredstvom, autobusom, vlakom i brodom, pravim i papirnatim ili se trči vječno oko iste masline ili vozi istim putem, a putovanje se, poput njegove snovite ilustracije, ukazuje u prozorskom staklu takoreći prelijevajući horizont, čas na jednu, čas na drugu stranu, tu su i okomita putovanja, ona kroz vrijeme. Išli ovamo ili onamo ili ne išli, stalno putujemo okomicom u neuhvatljivom apsurdu, jer u svakom trenutku zapravo stojimo, nismo više oni od maločas, ali nismo još ni oni koji ćemo uskoro biti.

U stvarnosti je putovanje vrijeme između odlaska i dolaska, otiskivanja i pristajanja, polijetanja i slijetanja, pri čemu je važno da ono bude što mekše. Započinje izlaskom iz kuće, završava ulaskom. Vrata su ista. U metaforičkom su prijevodu nestala vrata, ostao je tek njihov okvir koji simbolizira prolazak. S jedne na drugu stranu, spremamo li se ući ili izići? Nekad bi nas stajanje pred vratima asociralo na Kafku, danas znamo da to nisu ni vrata ni njihov dovratak, nego detektor metala. Putovanje je vrijeme između dviju kontrola.

Boris Greiner

​

​

​

Matea Šabić Sabljić,

B R O D I / O N A  ” N E  Č E K A M  B R O D, G R A D I M  B R O D “,

2023.-2025., instalacija i intervencija

​

U Muzej betinske drvene brodogradnje izlažem brodicu “RENATA HORVAT” – koju sam izgradila samostalno,  vlastitim rukama, od daski sakupljanih u potresom oštećenom Zagrebu i epoxy smole, u čast Zagrebačkoj kormilarki i svjetskoj putnici Renati Horvat (1918.-2016.), prvoj ženi s prostora bivše Jugoslavije koja je, kao ravnopravni član posade jedrilice “Besa” oplovila svijet (1965.–1967.). Posadu Bese uz Renatu Horvat činili su suprug i književnik Joža Horvat, sin Marko Horvat, inženjer Života Žika Pavlović i Vlado Hrlić.  “Renata Horvat je prva žena s ovih prostora koja je oplovila svijet, nekada je bila prva iz Jugoslavije, danas je prva Hrvatica koja je to učinila i već po tome je zaslužila da uđe u knjigu svjetskih putnika i svjetskih putovanja. Nesvakidašnja, hrabra i skromna žena, velika svjetska putnica, koja je uvijek izbjegavala slavu, popularnost ili ne daj Bože glamour, koja je uvijek više voljela svoj jedrenjak i svoj vrt nego svjetla pozornice” (Telegram, Aris Angelis). Uzimam alat u vlastite ruke, gradim vlastiti brod kako znam i umijem, tj. gradim cijelu flotu brodica “BRODI/ONA”; u čast ženama koje su unatoč zabranama i predrasudama plovile morima, gradile brodove i istraživale morski svijet, kroz povijest do danas. Instalaciju proširujem elementima iz radione – ateljea, i video projekcijama koje dokumentiraju proces izgradnje, skupljanja građe, porinuća, putovanja. * timelapse dokumentacija izgradnje; Matea Šabić Sabljić / video dokumentacija skupljanja građe; Jurica Sabljić / foto dokumentacija porinuća; Nives Sertić / montaža videa; Matea Šabić Sabljić / video projekcija “ŠTO JE RENATA SNIMILA?”; sastoji se od snimki koje je Renata Horvat zabilježila na plovidbi oko svijeta jedrilicom “Besa”. Snimke su preuzete iz dokumentarnog serijala “JEDRIMA OKO SVIJETA”, epizoda 43: "Besa zadana oceanima, 1965.-1967." redatelja Maria Saleta i producentice Jasne Ferluge, u proizvodnji HRT 1995.god. Veliko hvala gđi. JASNI FERLUGI na dozvoli za korištenje materijala iz dokumentarnog serijala, producentici koja je sinonim za domaću putopisnu TV produkciju. Jasna Ferluga je tri desetljeća surađivala s putnikom i autorom dokumentarnih filmova Marijom Salettom  na stvaranju hvaljenog serijala. 18. svibnja 2025. godine, na  Međunarodni dan žena u pomorstvu, interveniram s instalacijom  “Ima li mjesta za žene u maritimnoj povijesti?”. Instalaciju čini 140 zastavica s imenima i kratkim biografskim crticama žena koje su gradile brodove, plovile morima i otkrivale morski svijet, ali ovoga puta dodajem i betinske žene kalafata koje su obavljale sve one nevidljive, ali ključne zadatke koji su omogućavali da brodovi budu sagrađeni, da se morem plovi i da zajednica funkcionira.  Mogli bi reći da su gradile zajednicu koja je mogla ploviti morima. * Biografije Betinskih žena kalafata sam preuzela iz kataloga izložbe “Žene kalafata”; autorice izložbe i kataloga Kate Šikić Čubrić, kojeg je izdao Muzej Betinske drvene brodogradnje 2023. godine. Hvala MBDB ! Svaka brodica iz flote BRODI/ONA postaje simbol afirmacije ženske snage, inovativnosti i postojanosti – potvrda da žene, unatoč svim preprekama, ne samo da imaju mjesto, nego i sposobnost da preoblikuju povijest, suptilno propitujući tradicionalne narative, također ističući važnost nevidljivog, ali ključnog rada koji je omogućio izgradnju morskih tradicija i zajednica, otvarajući  prostor za novi, uravnotežen pogled na uloge žena u društvu. Instalacija istražuje višedimenzionalne uloge žena u maritimnom svijetu, preispituje tradicijske narative i reinterpretira ulogu žena otkrivajući višeslojne priče – s jedne strane, hrabre morske heroine koje su, usprkos predrasudama i društvenim ograničenjima, same plovile, gradile brodove i istraživale svijet, a s druge, nevidljive junakinje, poput žena pomoraca i kalafata, čiji je svakodnevni, često zanemareni doprinos omogućavao funkcioniranje cijelog sustava i zajednice.

​

BRODI/ONA “PRIČIN ILI PORINUĆE”  (2023.) IMENOVANJE I PORINUĆE OSME BRODICE FLOTE BRODI/ONA: “RENATA HORVAT” / PERFORMATIVNA AKCIJA Brodicu Renatu Horvat smo porinuli u sklopu performativnog dijela izložbe VIDLJIVE / THE VISIBLE ONES* u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb ( u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik, Muzejom likovnih umjetnosti Osijek, Galerijom umjetnina Split i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Rijeka) 03.09.2023. Kuma brodice, regatna jedriličarka PETRA KLIBA, prva među hrvatskim jedriličarkama i jedriličarima koja je oplovila svijet u sklopu regate, i to već s 19. godina, imenovala je osmu brodicu flote BRODI/ONA: “RENATA HORVAT”, a porinula ju je posada umjetnica: Nikolina Butorac, Natalija Škalić, Maja Marković, Teuta Gatolin, Doriana Cohen. PETRA KLIBA je s napunjenih 19 godina života, oplovila svijet u regati kao: prva i jedina od hrvatskih jedriličarki i jedriličara. 1996. god Petra je startala 11-mjesečnu regatu Hong Kong Challenge Round the World Race kao kormilarka i vođa gvardije na austrijskom brodu “City of  Wr.Neustadt”. Osam je puta bila Prvakinja Hrvatske u različitim klasama. Osvojila je Circumnavigators Award za plovidbu oko zemaljske kugle, 13 Barcolana (4. najbolje mjesto), 2007.g. kao co-skipper i vođa guardije Njemačke jedrilice KPMG, sudjelovala je u regati HSH Nordbank Atlantik challenge od američkog Newporta do Hamburga s 14 žena i tako po četvrti puta oplovila Atlantik. 2008. je s istim ženskim timom preplovila Baltic u regati. 22. na ISAF ljestvici ženskog dvobojskog jedrenja, predvodila je hrvatski ženski olimpijski dvoboj team prema Olimpijskim igrama London 2012. Osnivačica je više ženskih timova diljem svijeta, trenerica i taktičar diljem Europe na Svjetskim i Europskim prvenstvima u ORC-u i monotipu.