BRODI/ONA  "METLICE U BRODICE"

​ART RADIONICA LAZARETI, GALERIJA "OTOK"- LAĐA X, DUBROVNIK, 25.11.-16.12.2022.

​PERFORMATIVNA AKCIJA PORINUĆA, POSAT 10.12.2022. 

INTERVENCIJA U POMORSKI MUZEJ DUBROVNIK 10.-21.12.2022. 

​

 

Posjedujući, održavajući i popravljajući stari drveni brod – leut (od 2009.-2019.), skupljala sam znanja i vještine s mišlju da bih jednom sama sagradila svoj brod. Na istezalištima sam stekla zanimljiva iskustva s različitim kalafatima i majstorima. Bilo je divnih ljudi, ali ponekad bih naišla i na zastarjele stavove poput poznate uzrečice da je “žena nesreća na brodu” te situacije da mi meštar od svih alata u ruke daje – jedino metlu.

 

Tako me metla zapravo isprovocirala tj. potakla da skroz samostalno zaista sagradim svoj brod tj. flotu brodica u čast po/morskim heroinama koje su unatoč predrasudama i zabranama plovile morima, gradile brodove, i istraživale morski svijet.

 

Za izložbu u Art Radionici Lazareti Dubrovnik sam sagradila brodicu od metli koje smo u u tu svrhu skupili od Dubrovkinja, Dubrovčana, gostiju i prijatelja. Brodicu smo u sklopu performativne akcije porinuća porinuli 10.12.2022. sa istezališta Posat. Kuma kapetanica kruzera Serena Melani ju je imenovala u čast svjetioničarki s Dakse EUDOKSIJI KUSTRIĆ (1901.). Po jugu i kiši navigatorice: Ivona Vlašić, Ivana Pegan, Ana Marija Obradović, Natalie Šimunović, Eta Kaćić, Andrea Brajović i ja smo porinule brodicu u more, potom sam zaplovila krug lukom.

 

Iza metle stoji veliko povijesno, ekonomsko i kulturno značenje, oduvijek je bila nezamjenjiv radni alat, simbol uglavnom kućanskog i “ženskog”, te obrtničkog rada (neizostavni alat starih zanatskih radionica), te simbol vještih žena. "Metlicu pretvaram u brodicu".

 

Nakon toga smo otvorili intervenciji u stalni postav Pomorskog muzeja Dubrovnik sa 122 muzejske oznake sa kratkim biografijama po-morskih heroina kroz povijest do danas .

​

O kapetanici Sereni Melani pišu u tisku 2019.: “Više je ljudi hodalo po Mjesecu nego što ima žena koje zapovijedaju kruzerima, nema ih ni deset na cijelom planetu, a jedna od njih na daleka krstarenja kreće s hrvatske adrese.​ Kapetanica Serena Melani (45), Talijanka udana za Dubrovčanina Renata Bulata (52), od 2014. živi u Veloj Luci gdje je sa suprugom, brodskim inženjerom, sagradila lijepu kamenu kuću u jednoj skrivenoj vali ...- Vrlo sam ponosna i počašćena što su me izabrali da zapovijedam novim brodom jer to ne doživi svaki kapetan, bez obzira na spol. Dočekala sam to nakon više od 20 godina plovidbe - kaže kapetanica rođena u toskanskom lučkom gradu Livornu. Zarana je osjetila neodoljiv zov dalekih mora i oceana i već sa 16 godina počela ploviti kao kadetkinja na trgovačkim brodovima u Atlantskom oceanu, no kad je 1993. u rodnom gradu završila Nautički institut, nije joj bilo lako pronaći posao u struci. Morala je čekati pet godina dok nije dobila prvi časnički posao na jednom tankeru, gdje je bila jedina žena u posadi, a uz to je godinu dana radila bez plaće. Pristala je na taj diskriminirajući uvjet kako ne bi unedogled ostala na suhom. - Nitko u to vrijeme nije htio ženu na brodu, naslušala sam se svakakvih ludih izgovora zašto me ne žele zaposliti - prisjeća se Serena. - Na početku karijere bila sam diskriminirana samo zato što sam žena, ponekad i na brodu, ali ne cijelo vrijeme. Ali kad sam počinjala s ovim poslom, znala sam što me čeka. Za uspjeh u ovom poslu morate imati malo smisla za humor i smijati se ljudima koji vas ugnjetavaju. Iako mi je ponekad bilo jako teško, nisam htjela odustati. Lijek za sve nedaće pronalazila sam u slanoj vodi: znoju, suzama i moru, kako je to lijepo rekla Karen Blixen.” Tako je hrvatska snaha Serena Melani ušla u povijest pomorstva kao prva žena koja je od nultog dana zapovijedala potpuno novim, tek izgrađenim kruzerom.​ Kapetanica Serena Melani je došla iz Italije sa vođenja izgradnje sasvim novog kruzera kojemu će biti kapetanica od nultog dana, kako bi porinula brodicu u čast svjetioničarki s Dakse "EUDOKSIJA KUSTRIĆ". 

 

Eudoksija je bila svjetioničarka na dubrovačkom otočiću Daksa, svjetlila je svjetionikom 1901. godine. Nije bilo lako, a ni uobičajeno biti svjetioničarka i Eudoksija se zasigurno morala nositi s mnogim izazovima svoga vremena. Bila je iz svjetioničarske obitelji Kustrić koja je obilježila prvih 30 godina rada svjetionika. 150 godina od prvog svjetla, a 121 godinu nakon naše svjetioničarke svjetionik je ovu godinu ponovno zasvjetlio. Bilo je uobičajeno da svjetioničar na svjetioniku živi s obitelji, a žena je bila sposobna upravljati svjetionikom kada je svjetioničar bio onemogućen te je svakodnevno sudjelovala u radu svjetionika. U određenom povijesnom trenutku žene svjetioničara uspjele su se izboriti da budu plaćene za svoj rad, u početku kao asistentice, a potom i kao samostalne svjetioničarke. ( * Podatak o svjetioničarki s Dakse je pronađen u knjizi "Svjetionički libar mali" autora Vedrana Trgovčića.)

​