performativna akcija,
intervencija u javnom prostoru

umjetnička rezidencija
otok Korčula
UIII, KAP

BRODI/ONA “BILA JE JEDNA ..”

​

UMJETNIČKO I KUSTOSKO ISTRAŽIVANJE, UMJETNIČKA REZIDENCIJA, OTOK KORČULA, 2023.   

​

Izgraditi ću novu - devetu brodicu u čast Korčulanskoj pomorskoj heroini, kao dio umjetničke instalacije - flote BRODI/ONA. Flotu BRODI/ONA kao umjetničku, funkcionalnu, mobilnu, interaktivnu instalaciju gradim vlastitim rukama u čast ženama koje su unatoč predrasudama i zabranama plovile morima, gradile brodove i istraživale morski svijet. Do sada sam sagradila osam brodica koje čine flotu u stalnoj izgradnji i nadogradnji.

Na poziv Korčulana ( KAP, UIII ) na otoku brodograditelja kroz 2023/24.g istražujem Korčulanske po-morske žene kroz povijest do danas, te Korčulansku brodogradnju, posebice tip male lokalne drvene brodice – Korčulanke. Pronašla sam nacrte i dio materijala - drvo sa odbačenih drvenih brodova, te sam ostvarila mnoge značajne kontakte.

U dogovoru sam za samostalnu izložbu BRODI/ONA “BILA JE JEDNA..” za 2025.g za koju gradim sasvim novu brodicu, naslanjajući se na lokalni tip male drvene ribarske brodice čije ću linije i estetiku primjeniti u vlastitoj izradi koristeći suvremeniju tehnologiju (west sistem sa epoxy smolom) te većim dijelom reciklirano drvo, koje sam skupljala sa starih korčulanskih odbačenih brodova.

Flotu BRODI/ONA gradim samostalno, vlastitim rukama i sve do sada vlastitim sredstvima, u vlastitom studiju, većim dijelom od recikliranog drva i epoxy smole. Brodice su duge 4.5m, pokreću se na vesla i jedra, potpuno su neinvazivne i uklopljene u okoliš. Devetu brodicu ću izgraditi u čast Korčulanskoj povijesnoj po-morskoj heroini KATARINI DRUŠKOVIĆ.

Katarina Drušković je u 19.st , u doba jedrenjaka, doba kada su se žene najčešće prerušavale u muškarce kako bi uopće mogle stupiti na brod radi poznatog nam uvjerenja da je "žena nesreća na brodu", dobila priznanje Pomorske vlade u Trstu, jer ordeni za žene nisu bili predviđeni pravilnikom, zbog odluke o promjeni smjera plovidbe broda na koji se ukrcala kao supruga kapetana duge plovidbe: Josipa M. H. Domenica Druškovića, i tako spasila ozljeđenog kapetana i posadu, oko 1862.g.

Nakon što sagradim brodicu, u sklopu izložbe u vidu performativne akcije korčulanska kuma (današnja značajna korčulanska po-morska žena) će imenovati brodicu i porinuti ćemo je sa mjesta starog škvera u Korčuli, te je potom zajedno sa flotom BRODI/ONA izložiti u Gradskoj loži. To će biti značajan trenutak, jer se nakon tisučljetne tradicije brodogradnje na otoku Korčuli, danas brodogradnja skoro sasvim izgubila. Nestale su stare radionice, škverovi, pa i majstori... Lokalno stanovništvo sa ponosom i tugom priča o slavnoj Korčulanskoj brodograditeljskoj prošlosti, nadajući se muzeju i revitalizaciji lokalne brodogradnje.

U sklopu umjetničkog istraživanja na otoku kroz 2023.g sam na poziv kustosice Sonje Leboš istraživala koje su to Korčulanske žene gradile brodove, plovile morima i istraživale morski svijet, kroz povijest do danas, na otoku na kojem se kroz stotine godina vrijedno i nadasve kvalitetno gradilo brodove, gdje je na stotine brodograditelja, kalafata i različitih majstora naraštajima živjelo brodogradnju, punih osam stotina godina od prvog sačuvanog dokumenta (a zapravo i puno puno više), ali nije sačuvano puno podataka o ženama koje su sudjelovale u po-morskom životu otoka, brodogradnji i plovidbama .. U povijesnim spisima ostale su zabilježene vlasnice i suvlasnice brodova, i to čak velikih jedrenjaka 19.stoljeća, supruge kapetana ili vlasnika brodova.. U suradnji sa kustosicom istraživala sam Korčulanske brodograditeljice, mornarke, kapetanice, jedrarice, brodovlasnice, inženjerke, jedriličarke, užarice itd.. Istraživala sam dostupnu literaturu te građu u Državnom sabirnom arhivu u Žrnovu. U toj potrazi prešli smo otok uzduž i poprijeko. Pričali smo s ljudima, naišli na zanimljive osobnosti i priče... Neki su se javili inspirirani radio najavom, neki su vidjeli plakate zalijepljene po otoku pa su nas kontaktirali, pa su se potom priče otkrivale u razgovoru sa ljudima.

Na pitanje stanovnicima Korčule: poznaju li ili se sjećaju korčulanskih žena koje su gradile brodove ili plovile morima, ili znaju priču o nekoj, na prvu bi se ljudi zamislili govoreći kako baš i nije bilo žena koje su gradile brodove, i baš i ne znaju neke koje su plovile morima.. ali kroz razgovor bi se dosjetili; a da da da, BILA JE JEDNA ...

U čast jednoj od njih, u svom ateljeu sagradit ću devetu brodicu flote BRODI/ONA. Sagradit ću je od > dasaka raspadnutih drvenih brodova koje sam pri istraživanju sakupljala po Korčuli – otoku brodogradnje. Otoku majstora brodograditelja koji su stoljećima gradili brodove, od četrdesetmetarskih jedrenjaka 19.og stoljeća, do malih ribarskih brodova iznimnih maritimnih sposobnosti 20.stoljeća, i industrijske proizvodnje Korčulanskih škverova: Korčula, Ivan Cetinić, Inkobrod, Leda.. Korčulanski meštri su bili nadaleko cijenjeni kvalitetom svoga rada, od njih su brodove naručivali Dubrovačka republika, Mletačko carstvo, Pelješka dionička društva, korčulanska brodogradilišta su tijekom 19.st pokrivala i do 80% ukupne tonaže brodova proizvedenih na Jadranu, glas o kvaliteti njihovog rada bio je nadaleko poznat.. Organizirani u škvarove i brodograditeljske radionice sagradili su na tisuće brodova kroz stoljeća. Svoje znanje su nesebično prenosili dalje, U Betinu, Krk i šire. Bili su na trećem mjestu austro-ugarskih brodogradilišta, nakon Trsta i Malog Lošinja. Međutim slavna brodograditeljska prošlost; rad, znanje, vještina, koji su bili sastavni dio svakodnevnice otoka kroz stoljeća pa sve do kraja tisućljeća, su se izgubili.. Nestale su majstorske radionice, pa i škverovi .. pa i majstori..

Na otoku je još uvijek živ, u zasluženoj mirovini, posljednji od slavnih korčulanskih brodograditelja Marin Šale.. koji se sa velikom tugom prisjeća vremena žive brodogradnje na otoku, prisjeća se svoga vijeka u kojem je svojim rukama sagradio 130 brodova.. U vrijeme kada je bio okružen generacijama vrhunskih majstora.. do trenutka kada više nema niti jedne brodograditeljske radionice, skoro pa niti jednog Korčulanskog brodograditelja...

Od dasaka sa raspadnutih korčulanskih brodova, sa škverova i istezališta, gradim novu brodicu flote brodi/ona u čast jednoj od Korčulanskih brodskih žena, uz svo dužno poštovanje prema slavnoj brodograditeljskoj korčulanskoj povijesti.