A R G O N A U T A
ARGONAUTA
Matea ŠabiĆ SabljiĆ
transdisciplinary
visual artist
2015-16 / Ciklus “Slijepi putnik” / (PARTITURA SLIJEPOG PUTNIKA) ili SLIJEPE KOMPOZICIJE PUTOPISNIH CRTICA IMAGINARNOG PUTNIKA / interaktivna instalacija koja se sastoji od 33 poetska teksta prevedena u Braillovo pismo (za slijepe koje se sastoji od kombinacija 6 točkica) i smještenog na muzičkom crtovlju kao da su note. Provlačeći te trake kroz male muzičke kutijice svako “slijepo” slovo dobije svoj zvuk, // kao „izmišljeni žanr“ u obliku zbirke putopisnih crtica prevedenih u pismo za slijepe tj. za „slijepog putnika“. „Transkripti“ putopisnih crtica slijepog putnika perforiranih pismom za slijepe, provlače se kroz muzičke kutijice gdje svako slovo s obzirom na položaj točkica ( koreografiju rupica ) na muzičkom crtovlju dobiva muzičku notaciju tj. određene tonove , prevodeći se u zvuk.. Tim procesom nastaju „slijepe kompozicije putopisnih crtica imaginarnog putnika“ kao zbirka poezije u prostornoj instalaciji grafičkog znaka, zvuka, pokreta i teksta , subteksta imaginarnog putovanja. /ŠMS
MATEA ŠABIĆ SABLJIĆ
(PARTITURA SLIJEPOG PUTNIKA)
ili SLIJEPE KOMPOZICIJE
PUTOPISNIH CRTICA
IMAGINARNOG PUTNIKA
kao „izmišljeni žanr“ u obliku zbirke putopisnih crtica prevedenih u pismo za slijepe tj. za „slijepog putnika“. „Transkripti“ putopisnih crtica slijepog putnika perforiranih pismom za slijepe, provlače se kroz muzičke kutijice gdje svako slovo s obzirom na položaj točkica ( koreografiju rupica ) na muzičkom crtovlju dobiva muzičku notaciju tj. određene tonove , prevodeći se u zvuk.. Tim procesom nastaju „slijepe kompozicije putopisnih crtica imaginarnog putnika“ kao zbirka poezije u prostornoj instalaciji grafičkog znaka, zvuka, pokreta i teksta , subteksta imaginarnog putovanja.
tj. to je zbirka poezije koju čine : crtice imaginarnog putopisa slijepog putnika (papirnate trake s tekstom) , projekcija tlocrta 3 teretna broda, i 3 muzičke kutijice. Sastoji se od 33 teksta imaginarnog slijepog putnika pisana pismom za slijepe – za „slijepog putnika“ (Braillovo pismo). (Igrajući se metaforom slijepog putnika – kao nekog tko putuje ilegalno, skriven „negdje u mraku“, a u našem jeziku se koristi fraza slijepi (kao da putnik ne vidi, slijep je, „ne vidi kuda ide“ Referirajući se na to slijepilo pjesničkim postupkom pišem pismom slijepca, pismom onoga koji ne vidi ..) Kako se „slijepa slova“ (iz Braillovog pisma) sastoje od kombinacije 6 točkica (2 stupca po 3) stavljam ih na muzičko crtovlje tretirajući ih kao note. Tim postupkom je svako slovo – činom provlačenja kroz muzičku kutijicu tj. mini vergl, dobilo svoj zvuk. Dakle tekst biva čitan zvukom kao muzička kompozicija, putem „pjesničkih mašina“ koje ostvaruju pokret, lumino-kinetiku, svjetlosni pokret slova tj. znakova, tj. mobilne pjesme, ambijent...
Tehničku pripremu slova sam izvela u mjerama i
omjerima potrebnim da bi se dobio zvuk na muzičkoj kutijici tj. da bi instrument funkcionirao..
Na svakoj traci je jedna pjesma tj. kompozicija. Duge su u prosjeku 2m sa isperforiranim točkicama koje su postale rupice – opipljive točkice koje svojim
oložajem na papirnatoj traci odapinju zvuk. Svako slovo je dobilo svoje tonove, i kada bi ih posjetioc popamtio, iščitavao bi slova, riječi, značenja, pjesmu, zbirku - preko tonova: bez govora. Muzičke kutijice kao pjesničke mašinice za iščitavanje - dekodiranje poezije bez govorene artikulacije, tj. kroz prevode Latiničnog pisma u pismo za slijepe u notno pismo u tonsku artikulaciju.
Rad je tretiran kao triptih. Sastoji se od projekcije
tlocrta tehničkih crteža 3 teretna broda na čijim
krmama stoje 3 muzičke kutijice. Sa strane su 33
putopisna teksta slijepog putnika. Posjetitelj bira
pjesmu i provlači je kroz „pjesničku mašinicu za
iščitavanje“ Paralelnim djelovanjem 3 posjetitelja na 3 instrumenta u 3 projicirana broda dobiva se „partitura“ slučajnih kombinacija međusobnih preplitanja slova, tekstova, tonova i ritmova, „tonska plovidba“.
Projekcije 3 teretna broda su stilizirane i shemati-
zirane i ostavljaju otvorenu asocijaciju da mogu biti brodovi, rakete, prozori katedrale … označavaju mjesto potrage : putovanja i skrivanja, svjetla i mraka, od prvih pokretnih slika i muzičkih kutija, do digitalne suvremenosti gdje stari novi mediji još uvijek imaju magiju - od svjetla na zidu špilje i kreacije umjetnika da pokori strah.i zabilježi trag - putnika i puta tj. putovanja.
Kako se posjetitelj približi radu da bi sudjelovao u
iščitavanju tako se projekcija projicira i preko
njegovog tijela, tim postupkom ulazi u projekciju
tijela broda, te se i na njemu odražava medij
putovanja , medij skrivanja slijepog putnika,
ili slijepi putnik sam .. Svjetlosni otisak broda
natovarenog teretima kroz mašinu „motor“ provlači poeziju iaginarnog slijepog putnika koja ostavlja trag u prostoru i vremenu.
Matea Šabić Sabljić
MATEA ŠABIĆ SABLJIĆ
(PARTITURA SLIJEPOG PUTNIKA)
ili SLIJEPE KOMPOZICIJE
PUTOPISNIH CRTICA
IMAGINARNOG PUTNIKA
kao „izmišljeni žanr“ u obliku zbirke putopisnih crtica prevedenih u pismo za slijepe tj. za „slijepog putnika“. „Transkripti“ putopisnih crtica slijepog putnika perforiranih pismom za slijepe, provlače se kroz muzičke kutijice gdje svako slovo s obzirom na položaj točkica ( koreografiju rupica ) na muzičkom crtovlju dobiva muzičku notaciju tj. određene tonove , prevodeći se u zvuk.. Tim procesom nastaju „slijepe kompozicije putopisnih crtica imaginarnog putnika“ kao zbirka poezije u prostornoj instalaciji grafičkog znaka, zvuka, pokreta i teksta , subteksta imaginarnog putovanja.
tj. to je zbirka poezije koju čine : crtice imaginarnog putopisa slijepog putnika (papirnate trake s tekstom) , projekcija tlocrta 3 teretna broda, i 3 muzičke kutijice. Sastoji se od 33 teksta imaginarnog slijepog putnika pisana pismom za slijepe – za „slijepog putnika“ (Braillovo pismo). (Igrajući se metaforom slijepog putnika – kao nekog tko putuje ilegalno, skriven „negdje u mraku“, a u našem jeziku se koristi fraza slijepi (kao da putnik ne vidi, slijep je, „ne vidi kuda ide“ Referirajući se na to slijepilo pjesničkim postupkom pišem pismom slijepca, pismom onoga koji ne vidi ..) Kako se „slijepa slova“ (iz Braillovog pisma) sastoje od kombinacije 6 točkica (2 stupca po 3) stavljam ih na muzičko crtovlje tretirajući ih kao note. Tim postupkom je svako slovo – činom provlačenja kroz muzičku kutijicu tj. mini vergl, dobilo svoj zvuk. Dakle tekst biva čitan zvukom kao muzička kompozicija, putem „pjesničkih mašina“ koje ostvaruju pokret, lumino-kinetiku, svjetlosni pokret slova tj. znakova, tj. mobilne pjesme, ambijent...
Tehničku pripremu slova sam izvela u mjerama i
omjerima potrebnim da bi se dobio zvuk na muzičkoj kutijici tj. da bi instrument funkcionirao..
Na svakoj traci je jedna pjesma tj. kompozicija. Duge su u prosjeku 2m sa isperforiranim točkicama koje su postale rupice – opipljive točkice koje svojim
