Radi li ona ?

intervencija muzej suvremene umjetnosti ZAGREB
08.03.2025.

RADI LI ONA ?
Matea Šabić Sabljić
Performativna intervencija
Muzej suvremenih umjetnosti, Zagreb

8.3.2025.

Nakon performativne intervencije "Radi li ona?" izvedene 08.03.2024. u Galeriji Flora, Dubrovnik, ponovno je izvodim točno godinu dana kasnije, 08.03.2025. na Međunarodni dan žena, u Muzeju suvremenih umjetnosti u Zagrebu.

​

Interveniram u Muzej suvremenih umjetnosti čisteći prostor u kojem se u tom trenutku nalazi izložba iz ciklusa "Prekasno je za odustajanje". Izložba predstavlja sustavni pregled feminističkog performansa putem izabranih reprezentativnih radova umjetnica koje su definirale i definiraju performativnu scenu Hrvatske,​ pod naslovom „U trenutku kada nam veliki rat kuca na vrata potrebno je politički misliti ovaj svijet“.

​​

​

Metlom iz vlastite radione, ali i doma, počistila sam izložbeni prostor u Muzeju suvremenih umjetnosti u Zagrebu. Koristila sam metlu i vodu od čišćenja u koju sam po potrebi dodavala malo crne akrilne boje, na crtaćem papiru formata ispisala sam ”RAD”. Sam čin rada je foto i video dokumentiran. Uz rad sam ostavila i alat: metlu i kantu s vodom od čišćenja.
 

Tu performativnu gestu sam izvela 8. ožujka 2024, ( Galerija Flora, Dubrovnik) i 2025. (MSU Zagreb) na Međunarodni dan žena, kada se afirmiraju ekonomska, politička i društvena dostignuća žena i zagovaraju ostvarivanja pune ravnopravnosti u svim segmentima društva. Osvrćem se na poziciju žene i umjetnice u društvu u kojem se još uvijek kućni, obiteljski i umjetnički rad često ne percipiraju niti vrednuju kao rad.

Metlu koristim kao alat i medij kojem ponovno izvrćem funkciju; od tradicionalno kućanskog “ženskog” alata, prvo sam metlicu pretvorila u brodicu kao odgovor na provokaciju jednog meštra, koji mi je od svih alata u ruke dao - jedino metlu, odnosno sagradila sam, i još uvijek gradim, cijelu flotu brodica u čast ženama koje su unatoč predrasudama i zabranama plovile morima, gradile brodove i istraživale morski svijet., Ovoga puta ponovno koristim metlu pretvarajući ju u kist, umjetnički alat, kojim ispisujem RAD.

Položaj umjetnica višestruko je nevidljiv: kućni se rad pripisuje ženskom radu, povijesno se smatrajući ne-radom, odnosno društveno nevidljivim radom, što podrazumijeva rodnu nejednakost, a analogno tome se može razmatrati i umjetnički rad gdje je "nevidljivi rad" shvaćen kao osobna potreba, aspiracija i pripisan je ženskoj osobnosti. Tim slijedom, pozicija žena i umjetnica je istovremeno prostor kreiranja vrijednosti i ekonomske eksploatacije.* ( Umjetnost je žena - Josipa Bubaš )

Kad se pomnoži ženski kućni nevidljivi rad, i ženski umjetnički nevidljivi rad s nevidljivošću žena kroz povijest, dobijemo nezavidnu društvenu poziciju, koju umjetničkim činom izvrćem ispisujem-iscrtavam- podcrtavam-radim > rad, postavljajući tj. odgovarajući na retoričko pitanje: je li kućanski rad, je li umjetnički rad: rad ili ne-rad tj. radi li ona ?

Matea Šabić Sabljić